Kasnila je dva tjedna, tako su mi bar rekli, makar sam ja i ne vidjevši je još znala da ona ima svoj ritam i vrijeme svoje, i da će doći onda kada se bude osjećala spremnom. Ja sam bila spremna. Imala sam je u mislima, nosila u srcu i puno prije nego sam je nosila u svojoj utrobi. Puno prije nego smo bile vezane pupčanom vrpcom. Prije vremena, prije postanka… Prije ljubavi, ljubav. Neraskidiva veza, praiskonska. Zapisane u Knjizi života jedna uz drugu za vječnost.
I 30 godina poslije, anđeoskoplavi osmijeh u očima trenutno dozove u sjećanje jutro kad sam je prvi put imala u naručju. Kad je sve bilo moguće. Kad je sve bilo bajka.
I 30 godina poslije, anđeoskoplavi osmijeh u njenim očima mi kaže da je sve moguće, i da život može biti bajka.
Sretan ti rođendan bebo!