I hajde ti sad budi pametan, započeto više kao šala nego ozbiljno pitanje, i želja da čujem mišljenje što više ljudi od krvi i mesa, pri čemu izuzetno pomaže što te iste ljude ne poznajem jer je, provjereno, lakše reći neznancu neke stvari o sebi, dovedoh samu sebe do ozbiljnog promišljanja o monogamnosti. Ne akademski ozbiljnog zaboga!, više namrštenog čela ozbiljnog, dok čitam tekstove o najnovijim istraživanjima u ovoj domeni.
I gle čuda, najnovija istraživanja ptica, vrste za koju se dugo smatralo da je potpuni i apsolutni primjer monogamne vjernosti, pokazuju da 10, 20, ponekad i 30 postotaka mladih nisu genetski povezani sa socijalno prepoznatljivim očevima. Isto tako, veliki broj studija pokazuje da vjernost jednom partneru nije standard u životinjskom svijetu. Monogamnost među životinjama je više mit nego stvarnost.
Kako je sa ljudima?
Vjerujem da neće biti iznenađenje kad kažem da ni ovdje nema dileme, ljudska vrsta nije monogamna po prirodi! Makar tako kažu najnovija antropološka izvješća u kojima se tvrdi da je većina ljudskog društva poligamna, ili je bila prije, a monogamnost je nametnuta civilizacijskim i kulturnim dostignućima. Čak i u biblijskim kulturama, za prijevaru su bile osuđivanje samo udate žene, nikad i oženjeni muškarci koji su mogli imati žena koliko požele sve dotle dok one nisu udate za drugog, znači vlasništvo drugog muškarca…i ovdje već dolazimo do pitanja osobnog vlasništva i krađe istog, nikako vjernosti.
Čitam komentare na temu, javni prilično suzdržani, a inbox mi gori!!! Znam da neki pretjeruju, ali kako god okrenem izgleda da smo mala zemlja za veliko švrljanje, uglavnom po susjednim nam, i susjedskim krevetima.
I ide komentar jedan baš ovako:
“Ako napišem što mislim (ajme ti ga meni), ako napišem što znam (opet ajme – pravi se pametna!)…”
Napišem li ja sve što znam, bit će ajme na n-tu, razvodi brakova na sve strane, nejačka dječica ostat će bez jednog roditelja nakon sulude birbe za starateljstvo, e nekoliko njih ozbiljno bi razmislilo na koji način da me riješi ovozemaljskog života. Ako baš ne života, ono sveg materijalnnog stečenog u istom tom životu, u sudskoj parnici za olakšanje duševnim boli. Izazvanih razvodom i mojom jezičinom.
Napišem li što mislim…eh. Ne nadajte se previše, ne pada mi na pamet jer, imala bih za vratom sve moraliste ovoga svijeta a zbog njih sam se odrekla čak i pravog krzna. Iako foliram da sam ekološki osviještena, u zbilji sam više onesviještena od samog pogleda na, recimo, do gležanja dugu bundu od polarne lisice. Al’ nije tema.
Neprijatelji duše i tijela, mog naravno, ostavljaju evo ovakve komentare:
“Svaki izgovor je dobar izgovor, a dobar izgovor zlata vrijedi…jesam dobro shvatila poantu, a Back??”
Kao to ja zbog sebe pitam! Kao meni treba izgovor da smirim nečistu savjest i prljave misli (il’ obrnuto)! Ni slučajno!, tvrdim kategorički. Ja sam jedan humanist i filantrop, i sve što radim radim na dobrobit ljudskog roda. Filantrop i filatelist nije isto, jel da? Uglavnom, ne skupljam poštanske marke, od svih maraka najdraže mi bile one mrske i neprijateljske njemačke. Nekad. Al ni to nije tema.
Interesantno, dobila sam više muških komentara, a jedna od njih je:
“Svi bi mi trošili više žena, ali ne bi na njih trošili…”
Što u slobodnom prijevodu znači, trošili bi al održavali ne bi! Baš me zanima kol’ko bi im u voznom stanju bio auto kojem ne bi redovno mijenjali ulje i sve postojeće filtere, gume, kočnice…frrrr…totalka.
Unaprijed se ispričavam svim primjercima muškog roda čije se mišljenje i kut gledanja po ovom pitanju ne podudaraju sa gorenavedenim kutom gledanja, već je moremo reć, čak, dapače i oprečan istom! (Sad sam se tako dobro ogradila da bi mi i berlinci zavidjeli.)
Što se cura tiče, onih s vezom u vezi…da se razumijemo kod nas ni nema cura bez veze makar i ne bile u vezi. Dakle, kod cura je situacija nešto jasnija. Ili su zaljubljene i imaju svog Romea, i samim tim slijepe i gluhe za sav ostali svijet…ili nisu, zaljubljene, i samim tim za ostalo vas nije briga. Možda i ne baš doslovce ovako, ali svakako tako nekako. Ali, ima nešto što moram reći, samo da apdejtam primjerke muškog roda koji se još uljuljkuju u ideji da muškarci šaraju više od žena. To jednostavno nije istina, samo žene uspješnije kriju svoje poduhvate. Što je i logično jer isti ti muškarci ne šaraju valjda sami sa sobom?! Logično.
I za kraj, ima jedna narodna koja mi baš sjeda za ovu priliku, kao i za sve druge prilike koje u stvari nisu naše prilike već nečije tuđe.
“Lako je tuđim … (na točkice upišite muški spolni organ) po koprivama mlatit!”
P.S. Vjerujem da ova slova nitko neće shvatiti ozbiljno, kako i dolikuje jer, pisana su samo za zabavu, kako moju tako i vašu.