Znate onaj osjećaj kad ste u dva broja manjoj kadi? I pokušavate se opustiti, glave naslonjene na rub te iste kade, a noge savijene u koljenima do listova vire iz tople vode a ne viri im se jer je razlika u temperaturi i koljena su vam nešto osjetljiva i hladnjikavo im je? I, onda ispružite noge da ih ugrijete ali ramena i torzo iskoče i glava gubi oslonac a vrat mora da vrši svoju funkciju mada i nema neke volje za to ?!
To je, po meni, život. Uvijek smo zakinuti s neke strane. Uvijek nam fali mrva.
Da li zbog toga što smo protjerani iz Raja i ljudi smo s greškom? Ne znam. Nisam bila prisutna. A i nije baš da na ovaj svijet dolazimo sa priručnikom, smjernicama za život. Možda dobro i loše u našem genetskom kodu zbilja čine razliku. Možda nismo u prilici ponekad da ih prepoznamo jer smo samo ljudi skloni da ugađamo sami sebi. I da opravdavamo vlastite greške na štetu drugih. Opravdanje je tako lako naći. I kad činimo nepravdu drugima, opravdanje je zbilja lako naći. Ljubav je najčešći razlog i izgovor, što truje ljubav i sve što je lijepo u njoj. Po meni.
Ne učini drugome ono što ne želiš da učine tebi.
Jedini zakon po kojem bi se trebalo živjeti. Po meni.