Probijamo se kroz jutarnju gužvu, kao i svako jutro. Kasnimo, kao i svako jutro. Pokušavam se ubaciti u desnu traku, plavuša ne da. „Bitch“, promrmljam ne baš nježno i ne baš toplo. Poželim riječ progutati natrag al’ Junior već pita – mama, što točno znači bitch?
Zna dijete da nije kompliment, maglovito naslućuje i da nije baš odobravajuće i hoće točno da zna! To je ono što bih ja rado bila puno radno vrijeme a uspijeva mi samo s vremena na vrijeme, mislim u sebi, naglas kažem – vrlo ružna riječ mili, mama je pogriješila i neću je izreći nikad više. Makar ne naglas, nastavljam unutarnji monolog, i sigurno ne pred tobom dok ne dođeš u uzrast i fazu kad ćeš je i sam koristiti točno znajući što znači. A zasigurno hoćeš, muško si. Ugledam se u retrovizoru, namrštena i zlovoljna, bitch, bit će ovo dug dan.
Slika druga, sat kasnije. Pijemo kavu na Korzu, nismo se vidjele tjednima.
-Kako si mi? – brižno pita ni ne sluteći u što se uvaljuje.
-Općenito? Ili trenutno?? – pokušavam joj osigurati odstupnicu.
-Oboje. – ulijeće naivno kao da me ne poznaje od stoljeća sedmog.
-Čuj, dobro uglavnom, ne spavam do pred zoru, pogledala sam ponovno sve epizode Prijatelja, Oza i Hausa. Ne čitam ništa, ne mogu se skoncentrirati. Ustajem iz kreveta samo zato jer imam djecu, ispada mi kosa, boli me cijelo tijelo, čini mi se da mi je desna noga kraća nego inače, opet pijem crnu kavu samo da se mogu ubijediti da mi je muka od nje, ne pušim ni tri kutije dnevno, na kratkom sam fitilju, ne sjećam se što sam htjela reći prije dvije i pol sekunde, vid mi drastično slabi i krvare mi desni…
-Pao ti je imunitet! – koristi pauzu dok uzimam zrak.
-Oooooo da, pao je, osjetila sam kad je pao, direkt na nogu… – smijuljim se zlobno uživajući u njenoj zbunjenoj faci.
-Psmtr!! – viče, bolno me štipajući za nadlakticu. – Alice Cooper faza? I wanna hurt you just to hear you screaming my name faza?? – nadajući se da griješi i da je situacija bolja no što izgleda.
Moj pogled joj govori sve, udobnije se smješta na stolici i naručuje još jednu kavu.
-Bit će ovo dug dan. – kaže.
A još nije ni podne.
(17.03.2007.)