Novogodišnje odluke. Te najvolem! Od jutra triesprvog do jutra prvog. Garantirana zabava ako se sjetite na vrijeme da ih zapamtite. Od kategoričkog NE, jačeg od onog Titinog ’48. do blagoglagoljivog KAKOGOD u raznježenoj i razvodnjenoj vinom u krvi varijanti zorom u Novoj. Ili obrnuto, kod mrguda i onih koji slabije podnose alkohol. Čak nije ni bitno kojim redom, uvijek pronađem novu i najnoviju sebe.
Jutrom na Staru krećem da zatvaram otvorene stavke. Ne smeta što su godinama otvorene, i što znam da će ostati takve decenijama još. Krećem da sređujem život dok tek natočeni Jack zamišljeno primičem kavi da ga razblažim. Stišćem šaku u kojoj držim cigaretu, dajem sebi znak, šta li. Lijevom pridržavam glavu, tešku od neizgovorenog. Usta nisam zatvarala u umirućoj godini a kazala nisam ništa. Klimala glavom više nego inače. Dozvolila drugima opuštanje a znala da ću im to skupo naplatiti. Nije mi žao, što me predstavlja bezosjećajnom…ili samo umornom nisam načisto. Da li da dam još jednu šansu? Ili da samo povičem “tko se nije skrio…”??
Srećom, zadnji sati odlazeće godine se osipaju a koncentracija maligana raste pojačana rumom koji greškom nije završio u kolačima. Poštenom greškom da se razumijemo, samo sam provjeravala da se nije ubuđavio od prošle godine. Mogućnosti su beskonačne, stranputice moguće beskrajno. Kao i svake Nove, kao i svakog dana.
Neka vam je sretno!