“Večeras conference call!”
“Gdje zapelo?”, utrkuju se porukama.
“Gdje nije?!”…odgovaram dok se smješkam zlosutno. Okupljanje štaba za krizne situacije je uvijek zlosutno. Za nekoga.
U mom štabu smo nas tri. Ja ovdje, njih dvije tamo, stotinjak km dalje. Kao najstarija, ja sam i PreCjednica i Počasni član. Mada mislim da njih dvije to ne znaju. Još. Grupni chat nam je najvažnija dnevna komunikacija, conference call je code red i izvanredno stanje uglavnom. Kad jedna od nas tri zabrlja. Uglavnom. Ili kad zabrlja netko drugi tko je u stalnom kontaktu sa nama, nebitno koje prirode je kontakt. Netko tko jer izvanredno stanje izazvao. I stres. Netko tko se ‘vata u kolo a ne zna da igra. Tad na scenu stupa Štab. Tad u grupnom pozivu tog nekog ubijemo, ožalimo i odrobijamo. Tri u jedan. I nas tri kao jedna.
Nijedna šašava žena današnjice ne može izdržati tempo normalnih danas bez dopinga. Svojih sestara po pomaknutosti, ako ne po krvi. Onih koje bljuju vatru i zapjene od bjesnila na pomen nepravde. Onih koje čupaju grkljan za suzu one druge.
Imate li ih? Imate li ovakav Krizni Štab?!