Ovaj tekst je pisan 21.03.2010.
Mrzim da mrzim, a najviše mrzim da mrzim pismeno, al šta je tu je. Mrzit ću i bez poneke točke i zareza, velikog slova, vjerojatno s gramatičkim greškama, al ću mrzit od srca danas, s puno volje i elana, i to se valjda računa.
Bila sam apolitična kad je Ivo sjahao, bila sam apolitična ko mazga kad je Jaca uzjahala. Bila sam apolitična ko mazga u menopauzi na sve poreze na porez i harače na zrak, a apolitična sam bila do jaja i onkraj istih koje nemam i kad su Škverani gladovali do infuzije a traktori preoravali ceste, glavne i sporedne. Toliko sam apolitična na povećanje pretplate javnog jada i bijede još jadnije javne nam televizije u rvata, da sam pomišljala i na cijepljenje. Protiv apolitičnosti. Iz apolitičnog mira moga ne mogu me izbaciti ni sve pljačke ovog i inih stoljeća. Ni Ininih kad smo kod toga. Apolitično ću da odrobijam Hepu svaku ratu za struju, mada sam je preplatila, neka njima moje love, zašto bih ja politično dobijala kamate na istu?! I da, apolitično sam i kategorično za neobjavu registra branitelja!! Šta ako tamo nađem nekoga za koga znam da je apolitički češao neku stvar u zavjetrini dok je rat buktio?? Moralna moja apolitična vertikala i horizontala bila bi poljuljana, u neseksualnom smislu nažalost, i moguće da bih bila prisiljena na političku korektnost do +3 dioptrije. Budem li se razboljela, ima da bolujem, apolitično, van granica lijepe naše pa kud puklo! Al u granicama normale. Bit ću politična negdje drugdje, svoj na mome bit ću apolitična do zadnje kapi krvi. Do zadnjeg dana čekanja na markere kojih nema, do zadnje sekunde termina ultrazvuka negdje tamo za osam mjeseci. U međuvremenu se mogu slikat. Apolitično. I smješkat, isto apolitično, baš onako kao kad klincu objašnjavam zašto je nemoguće organizirat izlet za školarce i poletarce u četvrtom osnovne. Apolitična kakva jesam, jedva djetetu uspijevam objasniti da je tata domoljub do maternice…ako ne baš do stoljeća sedmog. I da baš stoga radi vani, jer stranci njegovo domoljublje plaćaju više, dok se kod nas domoljublje i i rad plaćaju infuzijom. Apolitično do krvi. Isusove. Ovdje negdje ide i psovka, apolitična dakako.
Bogu božje, papi papino, jaci jacino, svima njima naše!
Ovce, dabil ovce.
P.S. Zamijenite neka imena…pametnom dosta.