“Uljepšala si mi večer.”
Četiri riječi. Ničim izazvane osim osmijehom. Neočekivane. A tako tople, duboke i smislene. Kao plima. Kao oseka. Postojane kao Zemlja iza sjajem okupanih očiju. Iskrene. Ne traže ništa, konstatiraju činjenično stanje. I žena u tebi se budi. Bez seksualnih konotacija, bez zadnjih misli. Bez igrica. I dovoljno je.
Rastu ti krila, osjećaš ih, šire ti grudni koš i poletjela bi!
Zastrašujuće, jer zvoni na buđenje. Wake up call koji čekaš predugo, čini se stoljećima, iz razloga koji ti nisu jasni mada se čine logični i razumni. Ušuškala si se na sigurnoj frekvenciji, iako je to zadnje što ti treba. Iako je to zadnje što želiš. Rođena si da raširiš krila i letiš. Predodređena da budeš boginja – nekome.
Pristajanje na osrednje…jednostavno ne dolazi u obzir. Nije opcija.
Definitivno nije moja opcija. Zaslužujem sve.