Cijelo jutro mislim, naletit će već neko danas, da mu se sita majke spomenem, da bude kolateralna žrtva ni kriv ni dužan, da izbacim negativnu energiju. Koja je noćas bila pozitivna. I nekim čudom, ne Gospodnjim dakako, nema On s tim veze kao ni sa onim posvemašnjim vješanjem krunica na retrovizore a onda vožnjom u pijan-ko-šmajser stanju. Dakle, čudom jutrošnjim ode sva pozitiva na dark sajd, nešto ko kod Dart Vedera samo bez tjelesnih preobražaja. Moguće da ima veze s tjelesnim podražajima, a krenulo je ovako…
Ušuškala se u krevet na vrijeme, taman oko dva i po ujutro, zgrijala mrzle noge toplim ručnikom s termice, i pravednički utonula u, srećom po mene nemiran san. Toliko nemiran da je bilo znojenja, uzdisanja, mrmljanja, ponekog jecaja, kidanja odjeće, korištenja stolova i stolica u ne za njih predviđene svrhe i namjene…Jednom riječju -pičvajz-, što bi moja seka rekla. One vrste koja završava osmijehom oko glave kad ne bi bilo ušiju.
Jednom u desetljeću probudim se nasmijana, zaskoči me ćera (punoljetna, da ne bi bilo zabune) na vratima spavaće sobe i pita čemu se cerekam. Slatko sam sanjala, kažem ja vragolasto i odmarširam u kuhinju, i kičme (kralježnica, za neupućene i pismene) nekako manje bolne nego inače. Mućkam kafućino i pjevušim. Pita me da jel uzgajamo u pitaru ono što ima sedam zupčastih listova da ona ne zna, i da ako je odgovor da, neće me drukat nikome ako je slijedeća berba njena. Ošutim majčinski umjesto da je mršnem majčinski, svilena i mila još pod dojmom sna. Ne posustaje, prelazi u direktan napad i pita koga sam sanjala. Tu počinju nevolje.
Kažem da nije važno. Ime i prezime, kaže ona. Oči joj se smiju, nos joj se smije, čak joj se i lijevo uho smije, desno ne vidim pokrila ga kosa. Zaskoči me kraj zakuhalog mlijeka i koristi škakljanje kao metodu mučenja da dobije priznanje. Taj i taj!!, izvalim prije nego se ofurim vrelom tekućinom i završim na hitnoj.
Haaaaa?!!?, široko otvorenih usta i folirano zgroženog pogleda, svejedno me lecnula. Pa on nam je rodijak!!!
Nije meni nego tebi, s očeve strane. Tehnički, sve je čisto, mi nismo u krvom srodstvu.
Tehnički, kaže ona meni, ja sam tvoja krv, jel tako? Jeste, kažem ja.
Tehnički, ja sam i njegova krv, jel tako? Jeste, opet ja. Sad već zabrinuta.
Tehnički, to je rodoskrvnuće!, zaključi ona prćastog nosa. Oči joj se smiju i dalje, ja nasjednem.
Čekaj malo, al on je daljni rod da daljniji biti ne može!! 18-o koljeno ako ne i više!!
Zblanuta, zbunjena, ljuta na samu sebe računam ja i na prste prebrajam obiteljske grane i grančice dok ona ne provali u neobuzdan, samo mladosti svojstven smijeh, pogleda me zavjerenički i namigujući upita, a jel se ne čini tebi da je on gay?!
Muko moja, ni san me više neće.
(pisano 02.04.2008.)