“Opasnija od žene koja zna što hoće je samo ona koja zna i što može.”
Pojma ja nemam otkud mi ovo i koga sam citirala, al’ mi nekako ima smisla. Pogotovu u postcovidnom oporavku mene mi. Nije me jače dokačilo pa pretpostavljam da je i virus imao probleme u komuniciranju sa mnom i uvlačenju pod kožu. Očito me ne poznaje, nije provalio formulu. Ali je zato uletio u polja mojih mirisnih i ukusnih pupoljaka i polupao lončiće sveudilj! Ok, lažnjake i dalje mogu namirisati na milju, ono što ne mogu je razlikovati Dolce od Gabbane. I tome slično. Za nekoga ko je imao njuh k’o lovački pas i osjećao mučninu od neugodnih mirisa to i nije tako loše, win-win situacija.
Sad se već pitate kakve veze, ako uopće, ima citat s početka teksta sa covidom. Strpljenja, upravo smo kod toga.
To što mi je sva hrana koju jedem gorka, i opet nema neke velike veze jer sam ionako lijena za žvakanje, što kraće to bolje, al’ što mi je gorak Jack, pivo svih vrsta, boja i načina pripeme, i napose vino moj vjerni životni pratilac i partner…e to je već s vezom! To što mi je moj cabernet shiraz ukusan koliko i kišnica nakupljena u koritu za svinje nije u redu! I izaziva frustraciju. I bijes. I kratak fitilj, pa jednostavnom matematikom dolazimo do krilatice odgovarajuće u ovim uvjetima – Opasnija od žene koja zna što hoće je samo ona koja zna i što može, a opasnija od njih dvije zajedno sam ja koja znam što hoću, al’ ne mogu.-
Prijateljski savjet, zaboravite moj broj dok mi se ne vrati čulo ukusa. 😉