Šta ću… poslušam je, u mene mi sestru stariju. Ne moš, kaže ona meni, bit u izolaciji do kraja života. Ne moš ne znat šta se događa oko tebe, ne moš se pravit ćorava i gluha, aloooo buraz… Na stranu to što sam žensko, nek me zove burazom sve dok ne poteže moje puno ime, tad znam da sam donja.
Šta ću, poslušam.
Nakon deset mjeseci što guranja glave u pijesak, što posipanja pijeskom po toj istoj glavi ne pilinga radi, dolično obučena, kutijom cigara opremljena i misleći da sam na sve spremna sjednem pred tevej, otplaćen za promjenu. Pomišljam na čašu vina il nečeg jačeg al otresem iz talamusa tu opciju za očajnike, izdržala sam ja i gore. Ima sad da budem Blek Stena na trijezno. Klikam crveni gumbić, i eto RTL Ane, psmtr!, kasnim par sekundi. S posvemašnjim osjećajem krivice privikavam oči na male ljude u velikoj kutiji, još ne čujem ništa jer je navodno svjetlost brža od zvuka. Il samo imam blokadu slušnog sustava. Nešto kao aktivacija obrambenog mehanizma. Brzinski pogasim alarme, šta ću, slušam sestru. I…pafff!!
Skrivena kamera? Zona sumraka?? Prostorno-vremenski kontinuum??? Delirijum tremens???? Hićo!!!!
Trepćem, otresam glavom, otresem si i šamarčinu za svaki slučaj sve žmireći…zaškiljim s čvrstom vjerom u „oči varaju“ krilaticu…
Hićo i dalje, glavom i bradom. Pardon, fazoniranim brkovima. Nema greške, ko sa slike. I priča tečni rvacki. Još uvijek ne razumijem riječi jer sam u šoku, al prepoznajem jezik. Ispod piše neko drugo ime, al ne moš mene zavarat Dolfi, teorije zavjere su mi u malom prstu, a mozak mi radi najbrže u kriznim situacijama. Zbrajam, oduzimam, što na prste što slobodnim stilom, 128! Sve da i jesi preživio i otišao u Argentinu s Evom, sve da i jesi prešao na makrobiotičku prehranu, previše je brate! Doduše, ni na mom teveju ne izgledaš puno mlađe od toga, al svejedno…I tu potegnem onog Ockhama i njegovu britvu…I glava mi se osvijetli ko Betlehem na Božić!
Oni ludi Škoti u Roslinu su ga klonirali nakon Dolly! Greškom vjerojatno, kad su Škoti bili trijezni?! Razumijem ih, čovjek u pjanskoj napravi svakakve gluposti. Htjeli još jednu ovcu pa dobili Mar.., pardon, Dolfija. I nije neka razlika. Osim što je Dolly umiljatija i s više mozga. I manje mekeće. Dokaz? Hmm…stvar je u detaljima. Iz hrpe beskorisnih informacija koje dospiju u moj mozak i onda nestanu ko u Bermudskom trouglu, ima i onih koje plutaju i čekaju trenutak da budu korisne. Tako sam se sjetila da je Hićin osobni dotkor zapisao u svom dnevniku da je siroti Dolfi imao veliki problem sa konstipacijom. A ovaj na mom teveju baš tako i izgleda. Konstipiran i full of shit što bi naši prijatelji Ameri rekli.