Pijem pivo s frendom, žali mi se, ima problema čovjek.
-Buraz, treba mi gajba.-
Na stranu to što me zove buraz, većina muškog društa me tako zove, makar otkako su shvatili da ih razumijem bolje nego oni sami sebe. Jedino mi smeta kad me Bato Piljar zove buraz, jeste, onaj što je u stvari ugostitelj a bio je kamiondžija, njegova dva metra preko leđa asociraju me uvijek na zaštićenog braonsmeđeg kome ne bih htjela biti ni buraz ni sestra. Ovdje me šokira izraz gajba. Mislim, ne da ne znam značenje, samo ne znam namjenu, stambeno pitanje ima riješeno koliko ja znam.
-Gajba??!- skoro bolno cijedim. Taj izraz je uvijek podrazumijevao izvanbračne aktivnosti, što nije a priori razlog mom čuđenju, već skoro pa sveto pismo da gajba znači čisti i sirovi seks bez primjesa vođenja ljubavi, a frend mi je poznat kao zaljubljiv tip…pa mi sve skupa došlo nejasno malo.
-Ček’ malo, pa ljubavnica br.1 ti ima gajbu, u kojoj varaš ženu s njom, i u kojoj, isto tako, s nambr tu uživaš kad je nambr van na putu, jel tako??-
Ovo ja samo utvrđujem činjenično stanje koje sam do sad imala na uvid.
-Jest, tako je.-
I, makolika bila moja želja da pokušam dokučiti da li s nambr tu vara i ženu i nambr van, ili tehnički samo onu s kojom je zadnji put bio. Ili u stvari nijednu, ništa nije nemoguće, suzdržim se i vratim na trenutni gorući problem. Iskapim pivo, treba mi, i zatražim detalje, ne prljave.
-Vidiš,- kaže on meni, -ta mala kaže da će mi pokazat što nijedna do sad nije (a bilo ih jeeee), i to čim joj muž ode na brod. Ne možemo kod nje doma, jer ima savjest, bilo bi joj neugodno. Bilo bi joj neugodno i u stanu moje nambr van, podsjećalo bi je na to da imam i druge. Znači, friška gajba, samo na sat-dva, plaćam ako znaš da netko iznajmljuje.-
Sad meni treba gajba. Piva.