I’m back, I’m Back!

Tutnja misao potpuno budnim umom makar ostatak mene još spava, ili bar žarko želi da spava.

Ukus-check! (Jack i ja smo opet na “ti”.)

Miris-check! (Opet mi nos okreće glavu za muškarcima koji mirišu na tuš.)

Glupost epskih razmjera-check! (O ovome u drugom broju, razmjere su tolike da tema zaslužuje poseban post.)

I sve u 36 sati.

Kapa dole sestro vraćaš se u formu, covid te samo usporio, nikako neutralizirao. Poluzadovoljan, polupodsmješljiv, poluironičan i nadasve sarkastičan osmijeh mi se cakli u kutu usana, to sam opet ja. Moguće i poboljšana jer nemam grižnju savjesti. Jednim udarcem dvije muhe je stvar praktičnosti i uštede vremena, ili bar ja tako mislim budući sam lijena. Jednim udarcem prekonekoliko muha, e, to je nirvana!

Život nije igra. Trebao bi biti, ali nije. Život je entitet sam za sebe i igra igru s tobom. Nekad gubiš, nekad pobjeđuješ. I pobjede i porazi su mi dragi, oboje na svoj način nam daje vjetar u leđa i gura dalje. Ono što mrzim je pat pozicija. Srećom…

Vrijeme je za jutarnju kavu.