Sve je to od lošeg vina…
Lako moguće, nakon što sam razdužila T’gu, ionako nije bila na revers, sve što sam našla u ostavi bio je neki slovenski kiseliš marke “mrštim se i namigujem dok pijem, al’ pijem!”, osjetila sam nezaustavljiv poriv da ukucam i koje slovo, tema nikad ne nedostaje, lud svijet, šta li. Brbljala večeras s prijateljicom, sjetila se one stare narodne “da čovjek zna gdje će pasti, tu bi sjeo”, ili tako nekako. Kad bi znali što nas čeka…ne bi…zbilja, da li ne bi?! Ili bi, unatoč i usprkos?? Činim li se nerazumljivom, vjerojatno je do vina i prekinite čitanje u bilo kom trenutku i bez ispričnice. Ili, ostanite još malo sa mnom zabave radi.
“Između ljubavi i igre”, naslov filma koji upravo počinje a u mojoj sivoj masi blinka neonskim svjetlom i calibri boldano pitanje: Zar ljubav nije igra??? Game is on u trenutku kad shvatite da pri upoznavanju ne slušate samo svoje ime dok ga izgovarate, kao što je red i običaj, već obratite pažnju i na ime koje prati blagodrmajuću ruku u pozdravu sa druge strane. Prvi osmijeh, prvi utisak, prvo bodovanje. Minus razum. Boldana točka. Mrva, ili malo veći odron taštine ne da nam da priznamo da nam je rasuđivanje zamagljeno, jer smo samo ljudi. I imamo želje. U dobro vrijeme, na dobrom mjestu, i serijski ubojica bi mogao izgledati kao ljubav vašeg života. Serijski loveri nisu manje opasni kad smo kod toga. Pređe li sa trećeg piva na VOLIM TE, motajte kablove i palite mašinu. Uštedjet će te vrijeme, a i nerve.
I ne, nema načina da znate gdje će te pasti. Patološki lašci, benigni alkoholičari, seksualni devijanti, narcisoidni, bolesno ljubomorni, nesigurni, podvojeni ili potrojeni…Slično kao i vino koje nikad niste probali. Iznenađenja su moguća u oba smjera. I da, ako vam u sivoj masi neonskim svjetlom i calibri boldano blinka “error”, s razlogom je.