Listate li redovno ženske mjesečne, polumjesečne i ine poučne za svekoliki ženski rod, magazine? Teško da će te prelistati i jedan a da se u njemu, makar stidljivo i na pola strane (u najboljem slučaju), ne pokušava grupirati, podgrupirati i katalogizirati nezamjenjivi nam, predragi i s-njim-teško-bez-njega-još-teže suprotni spol. Razvrstavaju ih, svrstavaju i karakteriziraju kao da se radi o vrstama tkanine ili sirovom mesu, kao da je sve crno-bijelo i konačno, provjeren, potpisan i pod pečatom. I nije da me to naročito smeta, papir trpi svašta, a i jači su spol, zašto bi bili uvrijedljivi. Nego, ne mogu popamtit sve te tipove, od “mamine maze” do “mačo sladoleda”, pa se onda nađem u nedoumici gdje smjestiti potencijalnog budućeg, i u koju ono grupaciju spada kad ti otvori vrata od auta? Je li šonja il je samo fino odgojen?? Kaže li da će me čekati cijeli život jel to znači da je besposličar i radno nesposoban pa ionako nema pametnija posla, ili je neizliječivi romantik pa samim time i plačko??? I da li je takav svaki dan, ili samo nakon dvanaest sati neporemećeog sna?! I još, da li će takav i ostati, ili je glumac u klasi Redforda?
Shvatate moju dilemu, nije moj mozak komp, ne mogu ja sve to razlučiti. I budući ne mogu poloviti sve te definicije, ja sam sebi mrvu uprostila, i sve bivše, sadašnje i buduće podijelila u tri kategorije, lako prepoznatljive i još lakše pamtljive (jel ovo uopće riječ?). Dakle, dobri vozači, loši vozači i oni bez vozačke dozvole.
Dobri vozači, ubojita vrsta. Na početku mu uglavnom nije važan tip auta koji vozi, važno da mu se svidio na prvi pogled. Nije mu važna dodatna oprema, svojom profesionalnošću i umješnošću vožnje pokušat će od auta izvući ono najbolje. Uložit će cijelog sebe u želji da razvije maksimalnu brzinu. Reagira li auto dobro, i dopusti li vozaču da mu probudi uspavanu snagu održavajući ravnotežu i balansirajući čak i u najtežim zavojima…wooow, bit će to vožnja života! Nikad zaboravljena! Naprotiv, pokaže li auto samo tromost i ne otpusti sve kočnice, sve će završiti na probnoj vožnji, ma koliko se vozač trudio. Ne propustiti nijednu vožnju s njima!
Loši vozači, opasnost na cesti. Lijeva traka-brza traka, desna traka-spora traka, znaju oni to dobro, ali redovno brljave i pile li ga pile po lijevoj traci čak i sanajboljim autom u rukama! MIslim, nekom, samo nebu poznatom srećom, dobili su najbolji primjerak iz autosalona. Moćan, turbobrz i sa najboljom dodatnom opremom na tržištu…šta vrijedi kad ne znaju šta bi snjim. Ne mijenjajući tempo ni sekunde, poštovat će svaki prometni znak pa čak i gore od toga, vozit će ispod dopuštene brzine za svaki slučaj, ispatit će auto do zagušenja svih ventila i dizni. S ovima se voziti samo u slučaju krajnje nužde.
Vozači bez vozačke dozvole. Eh, šta da vam kažem. Ako i dobiju neko auto u ruke, većinom potpuno nebitno kakvo, ta vožnja će više nalikovati na igru skrivača nego na putovanje. Trzat će se na svako trubljenje, preticanja nema nikad i ni u kom slučaju, a svako malo će spuznuti skoro ispod upravljača ako i u magnovenju pomisle da su vidjeli uniformirano lice, pa bio to i vatrogasac. Ovi vozači se plaše i vlastite sjene, parkirat će sa strane da propuste kolonu iza sebe makar ne voze kamion. Nigdje neće stići, jer u stvari nigdje ni ne idu. Dobri samo za izbjegavanje.


2 Comments
Fali tu bar još dve kategorije 😊, npr, normalni i blesavi
Ovi blesavi još i nekako, al normalni?? 🙂