Dok mi se lice topi u juhu a šminka izaziva efekat Jokera jer čak ni pro farba ne opstaje na temperaturama 50+ koje isijavam valungama, zbilja počinjem da se pitam da li je Eva ipak ta koja je nagovorila onog glupavog Adama da naprave kobnu grešku?! Jer, mada to nikad ne bih izgovorila naglas i prihvatila krivicu za neku tamo prapraprababu, u sebi priznajem da je to svakako moguće, ako ne i izvjesno, budući jesmo kažnjene od dana kad postajemo žene. Od prve kapi krvi iz reproduktivnih organa, do sušenja, istih tih organa.
Ruku na srce, nagovarala sam i ja taj muški svijet na sve i svašta, razmišljam dok u majici kratkih rukava stojim bosa na balkonu i isparavam na ugodnih -15. I, dok slučajni prolaznici gledaju sa strahom u mene i ubrzavaju korak, očekujući valjda neku scenu iz Aliena jer iza mog namještenog osmijeha čuju režanje, ja kontempliram o suicidu. Ne zbog toga što sam na kratkom fitilju i Etna u meni prijeti erupcijom. Ne zbog toga što sam, očito, već iskusila pakao i kuhanje u kotlu vrelog ulja. Najviše zbog toga što sam inatna i što bi me radovalo da Mu u lice saspem sve što mislim o Njemu i Njegovoj kazni!!
Mada, ipak je vjerojatnije da ću se zadržati još neko vrijeme ovdje i tvrdoglava kakva jesam, nagovoriti još ponekog muškarca na još poneku kobnu grešku, ne sebe radi…u Evino ime.
2 Comments
(K)Eve mi, ovo je tako dobro I prepoznatljivo, nekima nama više ili manje, ali sve smo mi od te naše prapraprababe dobile u paketu sa tim svim našim promenama u telu I šifru kako da se dostojanstveno I prkosno nosimo s tim. Da nismo, ne bismo bile to što jesmo, onaj mlitataviji pol bi nam bio bliskiji. Ovako, oni se vode kao “jači”, neka im bude etiketa, ali evidentno je da smo to mi, milijarde puta dokazano, On je svedok. 😀
Tako nekako Ivana 🙂