Glatko izbrijanih nogu (masažni valjci i te fore), svježe oprana i umivena, u majici s natpisom…
I’m Not DRUNK
I’m Still DRINKING!
Samo Nebo zna odakle mi ta majica. Konačno svoja na svome, skoro neopterećena i samo mrvu poremećena. Nekakvim nikakvim danima iza sebe. Treba mi žrtveno janje, al dostajaće i ovan. Ipak smo samo ljudi. “Ne učini drugome…”, ma nije mi to baš skroz jasno definirano. A što ako smo mazohisti?!
Nisam fer i ne igram pošteno. Ne ovih dana. Muka mi da budem bitch, samo, nemam izbora. Momentalno zaostala, nikako da uhvatim korak sa samom sobom, imam zaostatke u grižnji savjesti, isprikama i posipanju pepelom. Ne uklapa mi se u dnevni raspored a noćni promakne pokraj mene uspavane. Neko mi je negdje i nekad upalio mrak. Nedavno. A ja još imala i sunčanice na nosu, tamne ko one za varenje.
Okrećem ploču, longplejku, igla malo zaruzinavila pa zapne tamo gdje ne bi trebalo. I gdje nema smisla. Svu svoju krivicu za učinjeno, i još više neučinjeno, moram prebaciti na nekoga. Ne baš bilo koga, ne bi bilo logično, a logika kola mojim žilama davno prije Potopa. U nekim situacijama kola i Jack, al nije tema.
Dakle, kome?!
Ne mareći za bonton i fine manire u ovom trenutku, prva, i najjasnija misao mi je – muškarcu! Prebaciti krivicu za sve na predstavnika muškog roda, tzv. jačeg spola. Oni su izdržljivi, podnijet će. Geantlemeni, prešutjet će. Predodređeni da nas štite, preuzet će. Moju krivnju, za šta?, pitati neće.
Uljuljkana u ovu i ovakvu ideju odriješenje grijeha svojih u periodu od , maksimum, treptaja oka. Kratko, ali slatko. Vratim se u zbilju, otpijem gutljaj piva, i podsjetim vas na natpis na majici s početka teksta. Uz osmijeh samoj sebi, i čestitke na klasi optimista! Najizdržljivije, najnježnije i najviše zaštitnički raspoloženo stvorenje koje znam uopće nije muško!
Stvorenje nastalo od Adamovog rebra, protjerano iz raja u biti i osnovi zbog muške gluposti i nedostatka karaktera, vjerno čekajući sve one mačo Odiseje koji su se smucali po bijelom svijetu iz želje za pustolovinom, pa ako se vrate dobro je, ako ne nikom ništa. I počnem li nabrajati sve atribute stvorenja zvanog žena, počet ću se osjećat ko Klara Cetkin, i mada ne vjerujem da bi se Klara bunila, ipak ja nisam u njenom rangu, daleko je ona ispred mene.
I šta sad da radim? Propade mi koncepcija dok si reko Indiana Jones. Kud ću, šta ću, sve sa svojom krivnjom? Prisilim se da mijenjam plan i program. Uostalom, nikad nisam bila fdobra u kolutanju očima i traženju pomoći. Ni Prve, ni ikakve.
Razmislim dvaput, pa i triput, i imam jednoglasnu odluku, ispriku ionako dugujem samo sebi. Ne počinji ono što ne možeš završiti. A najbolja sam u završnici! Još samo da naučim držat jezik za zubima, što je čista utopija naravno.
Sve ono što sam uradila, kao i ono što sam propustila napraviti, bilo je sa svrhom i razlogom, opravdano u datom trenutku i okolnostima, kolateralna šteta ne postoji, svi su bili ciljane žrtve.
Tužite me!
I’m Not DRUNK
I’m Still DRINKING