Ponoćne margarite i povratak u budućnost

Ponoćne margarite dva dana za redom, nije loše. Čak ni ne izgledam k’o ižmikana krpa, više, onako, k’o ne ižmikana. Podočnjaci mi stoje dobro, daju mi neki paćenički izraz pa se mogu prenemagati cijeli dan i glavoboljom, koju začudo uopće nemam, izazivati suosjećanje bližnjih.

Moja nećakinja koja se zaručila jučer, odlučila da zaruke prvo proslavi kod mene, što me promovira u najcool tetu na svijetu. Nije da to nisam bila i do jučer, al’ sad je nekako ozvaničeno. Gledam ih, sjaj u očima, sjajniji od briljanta na prstu, sretna sam zbog njih i trun zavidna. Ehh, da je i meni opet… A đavolak u mojoj glavi pita, “šta i po četvrti put?”.

Namrštim se na đavolka, “kako četvrti, samo jednom sam bila u braku?”. “Naravno, ostala dva puta si uspješno eskivirala!”, sad već primijetim da pričam sa samom sobom. Naručim još jednu turu margarita od Milog djeteta, i zamolim za malo jači kik tekile. Znam kud bi ovo moglo odvesti, bolje da me tekila kikne. Revizija života je za mazohiste.

Otpijem iz čaše, zadovoljna, zatvara jedno oko trenutno! Pohvalim ćeru, mamino dijete, nazdravim još jednom i kvragu, umjesto očekivanog flešbeka doživim povratak u budućnost. Stojim negdje, vjerojatno u općini jer nisam crkveni tip, s buketom u rukama i nepoznatim likom kraj sebe. Slika mi se sviđa, vjenčanica kakvu sam oduvijek potajno sanjala i nisam imala, sad će i ono “da” sve mi se čini. Poslije će fešta, kuma ćemo nositi doma a kuma će plakati, vrlo je senzibilna. Nakon sedam dana medenog mjeseca iz snova vratit ćemo se u naše ljubavno gnijezdo i saznati da su nam se djeca potukla. Njegova i moja. Nije tako strašno samo nekoliko šavova na nekoliko glava. Strasno ćemo se voljeti te noći u našem bračnom krevetu, i još uvijek neću primjećivati koliko hrče. Ujutro ću nakon njega ući u kupatilo i zagaziti u vodu do koljena jer se tuširao na brzinu. Skoro ću upasti u zahodsku školjku jer nije spustio dasku. Naravno, neće mi smetati, prvo jutro. Imat ću našminkano tek jedno oko a on će već stajati na vratima požurujući me jer zbog uštede na posao idemo jednim autom. Trebala sam ustati ranije, mislim, i već osjećam krivnju ne znam ni sama zbog čega. Šminkajući panično drugo oko , smišljam meni za večeru, njemu omiljena jela. I, taman dok trčim niz stepenice skoro lomeći vrat da ga stignem, blaženi glas iz sadašnjosti!

-Mama, jel’ s tobom sve ok?! Da nije margarita prejaka??

-Ni slučajno! Baš kakva treba biti, vidovito ljekovita!!

Nisu shvatili, nema veze, bitno da ja jesam. Dobro mi je baš ovako.