„Ti samo kupi sve i ostavi u autu, mi ćemo donijet na četvrti…“
Tako počinje. Uvod u slavlje, slavi se bolje od onoga Kraljice Majke, i duže čini mi se. Počinje dan prije, završit će – kad završi. Brankić „Dabogdajacrko“ Halka (sve mu je ovo nadimak, ne dajte se smesti), je zadužen za paprikaš na balkonu. To je onaj što kaže da mu je hladetina sa malo ljute aleve paprike i domaćim jabukovim sirćetom najdraže jelo. I da kad to večera cijelu noć sanja Zvjezdane staze. I to je onaj što ga od milja još zovemo Mrgud, mada, manje od milja a malo više zbog ppps. Pesimistično-paćeničko-pljuckajućeg stava u svezi i glede svega i svakoga. On kaže da je takav rođen, ja kažem da je nedostatak seksa. Nek mu je nebo na pomoći jer sam mu ja desna ruka. Poučeni i priučeni dosadašnjim iskustvom, meni ne daju nož u ruke, niti ikakvu alatku u tom fazonu, navodno za moje dobro. I za loženje vatre su mi nabavili azbestne rukavice, zlu ne trebalo. O tome kako sam skoro zapalila stan…drugom prilikom, vratimo se na temu.
Dado „I ne bi svjetlo“ Dog zadužen za svjetlosne efekte. Jeste, moj drug električar koji mi popravlja svjetlo u hodniku već 8 mjeseci (slovima: osam)…i dalje se služim čulom opipa kad u noćne sate dođem doma. Kaže da ne želi da mi kvari ugođaj. I da ga ne pilam. To ne kaže, al znam da misli. Usrdno se molim svim bogovima kojih se sjetit mogu redom da nam samo zgrada ostane bez struje kad počne čačkat. Susjede ću preživjet, šira regija je već nešto drugo. Ni poznanstvo s gradonačelnikom neće mi pomoć. Iako svijeće stvaraju atmosferu, na ovom derneku niko neće težit za romantikom. Jedan od zacrtanih ciljeva, održat Dodžinu budnim makar do pola noći. (Oklade primam u inbox, termini od dvajestritrideset do dvajestričetrespet zauzeti). Zoći smo zabranili da se kladi jer joj ne vjerujemo da ga neće bockat vilicom il escajg nožem da ga održi budnim. Zoća je žestok igrač i Dadina cura, a dobro znamo za familijarne namještaljke u sportu!
Bato „ŠtajeTanjuška“ Piljar, jeste, onaj što je sad u stvari kamiondžijski ugostitelj, al je zahtijevalo previše vremena i truda za pratit sve njegove promjene profesija pa smo ostali na Piljaru, zadužen za provociranje svih i svega, kao i za poneki ćevap sve sa lepinjom. I još zadužen za šoferske priče bez kraja i konca, al to negdje na 17oj pivi, do tad se nadamo svi bit u bestežinskom stanju, samim tim nas neće biti briga. Kaže da sam ja moralno obavezna da ga slušam jer je za mene mami krao cigare u prvom srednje. I da je bio zaljubljen u mene al ta priča je rezervirana za prelazak na gajbu br.2. Ne proturiječim mu, najviše zato jer je dva sa dva po horizontali i vertikali i mogao bi me nosit pod rukom okolo iz čistog vica i vlastite zabave. Sve dok ne izbacim na nos paprikaš i ćevape.
Ostale koji nemaju zaduženje, al će zadužit jal pivo jal vino na revers čim stignu, spomenut ćemo u nastavku, sad bi vam bilo previše. Al bi mi na logistici pozavidjeli i Montipajtonovci!