Ni pijana ni napušena, blagdanskim duhom i atmosferom ponesena odlučila pozvati svekoliku familiju na nedjeljni uskršnji ručak. I to listom familiju koja vjeruje, kod mene nevjernika. Pripreme započele dva dana prije, sve mora biti savršeno i staramajka je kod mene a ona ne podnosi fušeraj. Sve mora biti po ps-u tako da se već ofarbana jajca koja sam sva euforična pronašla u dućanu i donijela ih doma ne računaju, s njima mogu vježbat košaricu ne relaciji prozor-kontejner, majka kaže da ima da ih farbam svojeručno, uzduž pa poprijeko i sveudilj! I još kaže da ima i da ih ocrtam ko što svi normalni ljudi rade. I žene. Ne znam šta je pod tim mislila al grize me crv sumnje.
Pinca i orahnjača moraju bit gotove već sutra, da odleže jedan dan. Ja neću stić odležat, ni odspavat sve mi se čini. Nema pomoći, pravo mi budi sama sam se uvalila. Nema ni varanja s dostavom, već sam upozorena od u mene mi sestre starije.
Blagopočivajući janjčić na tri načina. Za stare, nemoćne i one koji imaju giht, na lešo. Za mlađu populaciju sklonu alkoholiziranju, janjac krčkan u skoro litri crnog, i za juniore kotletići na žaru. Bolje ne može. Il moguće može, al ne želim znati! Potraga za mesom me je već jučer oborila s nogu, nisam ni znala koliko je to zahtjevan posao. Kako bih i znala kad sestra obavlja moje šopinge u svezi glede prehrane. I u svezi glede svega i svačega, ko joj je kriv kad me je razmazila. Jučer me je samo pratila u pohodu kao nadzorni organ. I, bila ugodno iznenađena. Doduše, ne tako ugodno kao ja kad sam shvatila da znam razliku između ovce i potomka joj, i na sav glas primijetila da janjac u rashladnoj vitrini ima noge duže od mojih! Gospodin do mene je ulizivački promrmljao da je to nemoguće, premjerivši me pogledom prije toga. Seka se zacenula a mesar je samo slijegao ramenima nemoćno. Nitko nije spomenuo da moram bit ozbiljna.
Za danas su naravno nanesene ogromne količine i nekoliko vrsta crnjaka. To znam još od prošle godine, koliko vina toliko krvi. Na Veliki Petak, koji traje do susjedne mu bratske i sestrinske Subote, isto Velike, ni minut duže il kraće! Potegnut ćemo koliko bude išlo, makar do nesvijesti. Aute ne trebate sklanjati u garaže, ne vozim od popodneva.
I odoh sad, bit korisna.
Sve nešto razmišljajući koliko sam dobra. I Bozanić bi me grijeha odriješio.
(pisano 21.03.2008.)