Greetings (sviđa mi se ova riječ, ima više značenja koja odgovaraju prilici), svima vama koji ste sustavno i planirano u vezi sa zakonski oženjenim osobama . Svima vama koji uz suprugu/a imate vrlo ozbiljne veze sa strane koje traju neko vrijeme. Da se razumijemo, ovo nije moralizirajući ili osuđujući post, nebo zna da nemam pravo na to. Recimo da je ovo samo osvrt, postulat takoreći ili subjektivno mišljenje na temu (ovo je ipak moj blog).
Ako izuzmemo sexualne ovisnike koji u stvari trebaju terapiju, ili pretplatu na kuću “crvenih fenjera” što su extremne varijante koje ne spadaju u ovu priču trenutno, ostajemo sa prosječnim obiteljskim muškarcima i ženama koji traže seksualno uzbuđenje izvan braka. Iz bilo kojeg razloga. I dalje bez osuđivanja molim, tema je kompleksna i nezahvalna za definiranje po bilo kojem osnovu. Pogotovo ako se u cijelu priču uplete ljubav. E sad, obostrana ljubav, u ovakvim slučajevima, bi slijedom logike trebala da rezultira nekakvim hepiendom na kraju, čemu se upleteni u tu i takvu priču svesrdno nadaju. Valjda smo se nagledali takvih filmova, ali, ne živimo u Hollywoodu, život nije film. Bar ne za obične smrtnike kao što smo mi. Pristanete li svjesno da budete u sjeni, primijećeni, ali nepriznati jer je vaš odabranik/ca zakonski i moralno u obvezi prema nekom drugom…to je vaš odabir, vaš križ, i vaš problem. Sami ste izabrali. Izabranik/ca vašeg srca ne reagira na način na koji biste željeli? Opet vaš problem, nemate pravo da ikoga prisiljavate ni na šta. Jedino na što imate pravo, u stvari, obvezu, da živite low life koji ste sami odabrali, i uvijek, ali UVIJEK budete drugi.
To nalazim fascinantnim, jer nije u ljudskoj prirodi.