Podsjetiše me večeras, pisano 26.01.08.
Kanal Ri, tri ujutro, mislim se uspavat će me muzika, neka nešto svira. Aha, tri ujutro, tupa-tupa-tupa-tupa. Kakva mu je to vražja muzika, još pet minuta i imat ću trajno oštećenje mozga. Jasno čujemo kako mi se sive ćelije suicidalno sunovraćuju u ponor , kotrljaju se niz grlo, i nebo zna di završavaju! Ajmo na drugu stranu kreveta, lagano pomjerati glavu da one neodlučne ne skoče dok ne promijenim kanal, i spriječim ako je ikako mogu će da ne postanem cvjetača.
Gasim tevej najobzirnije što mogu, tupa-tupa odjekuje u glavi mada ne i u ušima. Tupa-tupa odjekuje još negdje, u anatomiji to zovu trbušna šupljina čini mi se.
Nikad od tebe manekenka crna Lolo!! Ni dva dana ne moš gladovat. Nikad od tebe ni bulimičarka ni anoreksičarka…nisi u trendu i kvit! Zaboravi frižider, izbaci švedski stol iz glave, budi jaka! Od kiseline dihat ne možeš ženo nedokazana, peče te i ždere, mučno ti je ko trudnici. Sendvič s tunom i rukolom ti nije prijatelj. Kapari i inćuni su noćna mora. Lazanje su iskušenje, i iako duša nije u opasnosti, tijelo jeste! Opusti se, misli na mjesto koje stvara ugodu, laga diši, diši…
Udisaj-izdisaj, škampi…Udisaj-izdisaj, riba…Udisaj-izdisaj, Isuse!, koji šnicl! Udisaj-izdisaj…pravac kuhinja!
Sendvič veličine pola kuhinjskog stola. Bolje od seksa.