Ponesena Madirazzinim Dingačem, nije reklama strine mi koju još imam a moji brat i sestra nemaju iz razloga o kojima ćemo drugi put, kontam sastavit ću par riječi danas, nadajmo se suvislih. Pravdam se sve sama sebi, nisam ja Todorić da pišem tri bloga dnevno. Kako čo’ek neće pisat, zamrčio je par milijardi nečega, i na neodređenom je mjestu u vremenu i prostoru. Ja sam ovdje gdje jesam, zamrčila danas pink fur torbicu za koju ću se pravdat do Božića i bez lexLola povjerenstva, i pritom koristila sve godišnje odmore, neke i dvaput i triput godišnje! Prosto sam ih iskamčila, bezobrazno i bahato kako samo bezdušnici rade, i to još s familijom! Ubi me grizodušje, savjest me proganja, san neće na oči večeras ko da gledam. Što sam ja bolja od Vesne. Bašić-Todorić.
Mislim, provukla se ona helikopterom do jahte, sa sitnom dječicom i krupnim guvernantama, al sve bez muža i oca sitne nejači. Kroz iglene uši rekli bi naši stari. Suosjećam svim svojim bićem, i osjećam se krivom jer sam svoju nejač odgajala bez guvernanti, pilota helikoptera i skipera jahti godinama. Bez vila procjenjivanim milijunima nečega, bez privatnih škola, bez uniformiranih vozača. Jbo me pas, izvukla sam se samo na bake, djedove i tetke! Nesposobna i gotovo. Crkla ja dabogda sve ovako nesposobna.
Plačem, jecam, ridam čak!…dječica mi ta pred očima. Žena mi ta pred očima. Zagrlila bih je da imam priliku, pazeći da ne izgužvam njeno Armanijevo odijelo. Razumijem je iskonskim ženskim univerzalnim jezikom napaćenosti. Nitko je ne razumije, zbilja živimo u neljudskom okruženju. Kako je to moguće?!
A žena vapije ko duša iz čistilišta!
Ustat ću još jednom kao i uvijek kad je nepravda u pitanju. Neka me pljuju i proklinju. Neka me razapnu kao Isusa i Todorića. Ljudski je i humano. Vesna uz tebe sam!!!