Možemo liiiii…??? Možemooooo…!!!
Hoćemo liiiiii…??? Aj’ ga *ebi otkud znam?! Nisam na crvenom telefonu s Njim!
Mada, čini se da većina ostatka svijeta jeste. Bar kad je sport u pitanju. Svima je baš On za leđima, a umjesto nekih i igra. I sjetim se posta od prije dvije godine. Rukomet…nogomet, princip je isti sve ostalo su nijanse.
“Dragi izborniče Babiću,
Ne ljuti se na ono “dragi”, jer si mi drag kao i Bilić, kao i Kovač…nikad kao legenda Ćiro, al’ to je već druga tema. Totalni sam antitalenat za sport, ali kad je u pitanju reprezentacija tu nema nikakve dileme, za naše, uvijek uz naše! Elem, dragi izborniče Babiću, oka nisam sklopila nakon što smo potopili Poljsku a poznata sam po dobrom i okrepljujućem snu. Mogu sastavit 12 sati u komadu, makar u periodima između insomnija. Al’ ni to nije tema. Da ne dužim, i ne oduzimam ti vrijeme za koje znam da je dragocjeno, nakon neprospavane noći odlučila sam zamolit te za uslugu. Budući si – a tome sam svjedok ja, RTL televizija, 4 milijuna ‘rvata, i još koji milijun ničim izazvanih gledatelja diljem svijeta – bliski prijatelj Isusa nam Krista i majke mu Marije, vjerojatno po vezi velečasnog nam Sudca, ne onog Sudnjeg dana pretpostavljam. Kontam, kao i svaki pošten Hrvat, možda mogu u’fatit kakvu špagu na navedenoj relaciji. Kako nemam para za direktnu vezu na duhovnoj obnovi u vili Betanija, predmnijevam da mi sirotanovići moramo imat nekoga na liniji da se založi za nas. Sirotanović Alija izuzet iz konteksta. I opet ja dužim, sve sa skraćivanjem. Svima nam je sve jasno, najvažnije je da znaš one koji znaju One.
Usluga je velika izborniče Babiću. Znam da su rasporedi nabijeni. Znam da Gospa ima svaki dan u 16 sati kavu s Vickom u Međugorju (što je tehnički u drugoj državi, da se mene pita sve bih ja to pripojila HR!), i znam da sad ima i Krakow u programu, jbg, svi imamo prioritete…
Al’ ako se ikako nađe vremena, pritom mislim i na Sina, tvog prijatelja izborniče Babiću, pa kad oboje nađu vremena (znam da je rukomet sad najvažniji), nek’ pogledaju malo na ovu sitnu dječicu po našim bolnicama, sa terminalnim bolestima. ako stignu napraviti nešto, pomoći malo. A ako ostane neka mrva, malkice vremena, možda ne bi bilo loše da pogledaju i šire. Mislim, nakon što Naša Reprezentacija dobije sve tekme što treba što je sad najvažnije!! Neka se Majka, Sin, a bogami i Otac ne bave trenutno ničim osim rukometa, jer planet Zemlja treba njihovu pažnju samo na tome! Poslije će ih Sudac uputiti u ovo ostalo…
Hvala unaprijed…ljubim ruke…zahvalna do groba a i dalje…
Tvoja Prekobrojna
P.S. Ovo će mo (još nisam skontala jel’ se piše odvojeno il’ zajedno?) potiho. Ajd’ izborniče neba ti uvrsti u reprezentaciju mog malog, golman je, visok, vitak, zgodan, nije naročito dobar al’ ako je Gospa igrala umjesto Stevanovića igrat će i umjesto mog malog. Mislim, boli te što su dečki ostavili srce i dušu na parketu, nije do njih, važno da imamo Sudca na parketu!
P.P.S. Sad možemo u Bibliju uvrstit da smo MI izabrani narod! Sve je bilo jasno k’o dan, nisu dečki ginuli, Sin je odradio tekmu.
P.P.P.S. Kontala sam te priupitat da se založiš kod Majke, Sina a bogami i Oca za Crnoju, al’ čini se da njemu ni Sveto Trojstvo više ne može pomoći.” (29.01.’16.)
Nijanse, jel’ da?!