I, kad Vel’ka Beba kaže, mama trebala bi se uhvatit malo političkih, a ja apolitična do koljena sedmog. Ili mi samo odgovara da sam takva. I, kad Vel’ka Sestra sjedne preko puta mene, i krene mi objašnjavat situaciju riječju i gestikulacijom, sve onu za koju sam rekla da riječi ne želim da znam! I kad kimam glavom, naravno da znam al’ ne želim da znam. Jer, u Hrvatskoj je bolje biti japansko govedo sa sve masažom i muzikom do pola milijuna kuna, ako ne znate o čemu pričam, nađite na internetu, stoko sitnog zuba jer do japanskih goveda stigli nismo…
I, naravno da bih rađe o ljubavi, al mi uzeše inspiraciju, ni ljubav više ljubav nije…makar ne ona na koju sam navikla i koja me inspirira. Ljubav života, ljubav tajna, javna, spomenuta, sakrivena, dotaknuta, izazvana, njegovana, pomaknuta, izlizana, začuđujuća, neprimjerena…
Ljubav 88 puta ubodena. Neubrojivo, i neuračunljiva. Nisam ja, a i tata je tu da posvjedoči. Zbilja nisam ja, i majka je tu da posvjedoči. Nisam ja…izazvan sam.
I, ne bi me čudilo da prođe. Ne bi me čudilo da odigra.
Jer, ekipa, da ne idemo puno unatrag, imamo Maru Tomašević za koju ne trebamo puno riječi. Zlostavljana žena župana iza koje je stala cijela Hrvatska, nešto više ženska populacija nego muška, gdje je ovaj mali dio muške populacije koji nije stao iza nje došao na svoje. I da, u taj mali dio muške populacije svrstala sam se i ja, mada sam bila svjesna da me zbog mog stava moja Vel’ka sestra može zgazit k’o mrava. Meni je samo bilo nejasno zašto njegovana žena manikiranih noktiju, sa stalnim zaposlenjem MORA živjeti sa mužem nasilnikom u istoj kući!! Do mene je!!! Ja bih se iselila, i uzela sve što je moje. Ona nije. Naprotiv, povukla je sve optužbe protiv svojeg supruga. Huuuraaa! Ljubav je pobijedila! Mara je došla na svoje, pretpostavljam da je ljubavnica od 20+ odstupila. Koja je gđi Tomašević, predmnijevam (mada ni ne znam točno značenje tog izraza), i bila glavni problem u cijeloj priči.
I zato, kao po priči, „Vuk je, vuk je…“…
Pustimo nasilnike, abolirajmo ih na prvu, nije do njih do nas je, krvi nam se napijte, mi smo samo žene, imate sva prava nad nama sad i do kraja svijeta…
U potpisu…
Mara Tomašević