Zrno ludosti i mrva mašte…

Krug mojih čitalaca se svakim danom širi. Potpuno svjesna toga da nisam Hemingway pretpostavljam da i drugi imaju slične životne nedoumice pa smo po tome bliski. Spoznaja da svi imamo uspone i padove je…utješna na neki način. Spoznaja da svi griješimo olakšava savjest.

Novogodišnja inventura mi ove godine traje duže nego inače. Svi zaključci od jučer danas ne vrijede. Tko zna kako će biti sutra. Ili sam napravila više grešaka nego sam si odobrila, ili nisam sigurna u kom smjeru se krećem. Ili oboje. Imam spisak ljudi s kojima se trebam ispričati, i onih kojima se trebam  ispričati. Čini se da s godinama postajem sve bolja u “sam svoj majstor” situaciji. Buntovnik bez razloga, osim karaktera i neodoljive potrebe da sama sebi budem dostatna jer tako izbjegavam komplikacije. Jer sam tako mirna. Jer tako ne boli. Jer sam prestravljena mišlju da nekoga primim u život. Pa svakome tko se pojavi pronalazim greške i mane, i u startu određujem epizodnu ulogu. Komforno. Ili…

Ili samo znam da se ne mogu zadovoljiti osrednjim. Pa ne pristajem na manje od vatrometa. Na manje od toga da se zemlja zatrese i vulkani eruptiraju. Da mora proključaju i rijeke se izliju iz korita.  Romantik okupan sarkazmom u meni želi sve! Zrno ludosti, mrvu mašte. Ne pristajem na manje.

Ako ne u ovom životu onda u idućem.