Kaže stara narodna, “sve što počne, mora i završit”, a ja kažem, “ne počinji ono što ne možeš završit!” Ma šta to značilo, jer, ruku na srce, kao da bi nešto i počinjali kad bi znali da to nešto nema kraja. Ili da će to nešto završavat neko drugi umjesto nas. Ili da ima kraja, ali nam se kraj ne sviđa. A kad smo kod krajeva, nešto mi govori da će ovom tekstu falit dva kraja i sredina, ali kako sam ga ja počela, a ja sam dosljedna sebi, pokušat ću ga i privesti kraju u neko dogledno vrijeme.
A sad o onome kako postadoh blogerka. Čitam danas moju najdražu blogerku, piše o nama dvjema sinoć. Čitam crno na bijelo (ilikojegodvećbojejebilo) šta sve rekoh sinoć, i strese me. Shvatim da se ne mogu za koji mjesec dana izmotavat u stilu “ma ne, ne sjećaš se, nisam to baš tako rekla, ne sjećam se tih riječi, itd.itd.” Zapisano je, podcrtano, cementirano, izgovorene riječi ispare u zrak, nemaju povratni efekt, sutra ih se skoro ni ne sjećaš. Zapisane…e to je već druga stvar. Imaju moć da te bubnu nogom u glavu i nakon stotinjak godina…ili nešto manje.
2 Comments
Pozdrav zanimljivom biću!
Pročitah nekoliko tvojih tekstova untrag od saune do ovoga kako si postala blogerka preko noći.
Zanimljive su teme koje obrađuješ.
Imaš jedan lijep razigran stil pisanja.
Meni su ljudi koji me poznaju znali često reći da je šteta što ne pišem nešto na nekakvom blogu, ali ja iskreno o tome nikada nisam razmišljao i sada mi se čitajući tvoje tekstove probudila mrvica radoznalosti.. Pitam se kako to funkcionira.. ? Kako započeti s tim ?
Slobodno mi nakon nekog vremena možeš otkriti tajnu početka nakon što me provjeriš ☺ Nisam tajni agent niti ću ti biti konkurencija ako uopće budem pisao..
Eto to bi bilo ukratko za sada. Još samo da ti se predstavim na kraju.
Ja sam Leon Knežević. Uskoro ću napuniti 53 godine. Ozbiljan sam čovjek koji voli šalu i tako too 😊 Imam obitelj i posao, a osim toga lijepo pjevam i sviram gitaru. Društvenjak sam ukratko.. i tako too 😊
Možda ću jednog dana pisati nešto kao blog ako mi pokažeš kako se započinje ☺
Unaprijed zahvaljujem!
Lijepi pozdrav!
Leon Knežević
Lijepi pozdrav Leone!
Prvo da zahvalim na lijepim riječima, uvijek su dobrodošle naravno :).
Blog…pisanje…krenulo je spontano prije 10tak godina, uglavnom kao ispušni ventil. Umjesto da kopam rupe u zemlji kao Trajan, ja pišem. Ako imaš želju, sve ostalo je jednostavno. Na netu postoji dosta blog-servisa, ili se kao ja odlučiš za svoju stranicu koja se plaća, ali zbilja neznatno. Budeš li za to, uputit ću te kako i gdje. Ništa od toga nije tajna, i bilo bi mi zadovoljstvo da moja slova budu za to zaslužna. Ne ustručavaj se pitati sve što želiš s tim u vezi.
Ugodan dan…večer…noć…:)